srijeda, 26. siječnja 2011.

La Belle Verte (The Green Beautiful)

Simpatičan francuski film. Toplo preporučam. 


4 komentari:

Anonimno kaže...

Zivot je stvarno takav. Pozdrav Mirko

T. kaže...

Da. Dok sam gledala ovaj film smijala sam se jer naš svakodnevni život zbilja izgleda ko crna komedija. Toliko satire i paradoksa... Onome koji gleda sa strane nije nego za čudit se koliko smo mali...

Anonimno kaže...

Mogu ti rec da mi je nakon par "parts" jednostavno bilo grozno nastavit gledat, nisan pogleda do kraja, jer je zaista zivot na ovoj maloj zelenoplavoj kuglici takav, meni je film pre-realistican i onda se covjek zabrine jer se pita da li gleda film ili realnost? Kad bi barem postojao magicni stapic koji bi anulirao godine grozota sto smo ostavili iza nas na ovoj maloj kuglici, no tesko ce se tako bilo sta rijesit. S druge strane, hvala Bogu da ima ljudi koji misle da se populaciji da objasnit par stvari da ne nastave "gazit" po Zemlji onako kako "gaze" dosad. Na tome im skidam kapu. Tezak posao, u svakom smislu. A ti njihovi (u filmu) razgovori na onoj livadi o sposobnostima (kao, "paranormalnim") su razgovori koji bi trebali biti dio svakodnevnih razgovora, jer na kraju, sve je isto - od kafe, ves masine, jogija... sve je dio cjeline. Mistificiranje bilo kojeg aspekta realnosti mislim da ne pomaze nikome. Eto stvarno jedan "kratki" :) osvrt. Ma zao mi je sto je stvarno "spaljeno" malo dobra sto ima na Zemlji, ali eto, valjda cemo i mi ljudi nauciti da autodestrukcija nije "sagradila" nista nova, nego nas (nadam se) osvjestava u smislu naseg vlastitog ponasanja, prema sebi, drugima itd. Nadam se da je tako. :) A cuj, valjda u nasim glavama ima prostora za ucenje. To bi bio neki nagovjestaj "happy enda" ovog tumaranja po zivotu, i-nazovi-zivljenja-zivota. Nadam se da ne zvuci turobno, makar turobno i realno ponekad postaju isto. Pozdrav od Mirka! ou jea

Anonimno kaže...

A sto se tice toga koliko smo mali, nadam se da je samo jedan od preduvjeta za "rast", pa sad definirali mi rast na bilo koji nacin. Imamo bogomdan planet i treba ponekad 6 puta razmislit prije nego pocet unistavat nesto sto nije potrebno devastirati. Mogao bi satima pricat o tome ali "in a nutshell" bi tako izgledalo. Ljudi su ponekad djeca; mala djeca, velika djeca i djeca koja su u fazi cudenja. Dok su u fazi cudenja ne mogu biti niti mala niti velika. Cude se svemu sto vide i onda iz vlastitog cudenja naprave glupost a ponekad pametne stvari ali to je momenat kreacije. Kreacija je kreacija. Mi stavljamo naocale na oci i zovemo je ovako ili onako. :) Pozdrav

Objavi komentar